Srce kao glas nade
Govornik se obraća sopstvenom srcu. Kada ga pritisnu bol, razočaranje, prošlost ili strah od smrti, ono mu odgovara pozivom da ustane i ne izgubi nadu.
Ponavljanje završnog stiha daje pesmi čvrst oslonac i prirodan refren. „Verno“ ovde ne znači vernost voljenoj osobi, već postojanost unutrašnjeg glasa koji čoveka održava.
Pročitaj ceo tekst pesmeKosta Abrašević
Kad bol grudi slama, kad dušu tuga mori,
Kad mi se bedni život sa kletom smrću bori:
„Diži se, u zaborav sve bole baci svoje!"
Ti tako zboriš meni — oh, verno srce moje!
Varljive moje sreće poslednja kad mi nada,
Sa gorkom, teškom tugom u večni zaborav pada:
„Ne gubi nadu, samo u tuzi tako to je!“
Ti tako zboriš meni — oh, verno srce moje!
Kada mi duša s tugom u prošlost pogled baci,
I vidi da trne, tamne prošlosti moje zraci:
„Nek mine prošlost gorka, sve nekad bilo što je“,
Ti tako zboriš meni — oh, verno srce moje!
Kad bi u budućnost svoju glednuti, tužan, hteo,
Pogled bi na mah pao na tamni sudbe veo:
„U nadi živi samo; ne znaj za jade svoje!"
Ti tako zboriš meni — oh, verno srce moje!
Kada mi žića gorkog poslednji dan osvane,
I samrt kleta s kosom više mi glave stane:
„U grobu tek će proći sve bede, patnje tvoje!“
Tako ćeš reći meni — oh, verno srce moje!
Tekst je proveren prema javnodomenskoj verziji na Wikizvorniku. Izvor teksta ↗
Originalno delo je u javnom domenu. Muzička obrada i video pripadaju projektu Melody Tales Music.