Unutrašnji prostor pesme
Šantić govori jednostavno, ali iza te jednostavnosti ostavlja veliki emotivni prostor. Duša nije apstraktan pojam: ona postaje mesto čežnje, ranjivosti i veze sa drugim čovekom.
Takav stih traži muziku koja ga ne prekriva. Obrada zato može da se osloni na toplinu glasa i mirniji razvoj melodije, ostavljajući rečima dovoljno prostora da zadrže svoju bliskost.
Vredi primetiti
Pročitaj ceo tekst pesmeAleksa Šantić
Ja vidim kad na te, topla i bijela,
Kroz tvoj pendžer mala mjesečina pada…
I šum svaki čujem tvoga odijela,
Na dušeke meke kada kloneš mlada…
Kao sjenka tvoja svake te minute
Moja duša prati i uza te dršće…
I ljubice svoje, čežnjama osute,
Prosipa na tvoju stazu i raskršće…
U baštama tvojim ono rosa nije-
To su suze sreće što ih ona lije,
Pri sjaju zvijezda u tihu pokoju…
U kandilu tvome kada žižak cepti,
Znaj, to duša moja prislužena trepti,
I prosipa na te zlatnu svjetlost svoju…
Tekst i atribucija prate verziju korišćenu u muzičkoj obradi. Izvor teksta ↗
Originalno delo je u javnom domenu. Muzička obrada i video pripadaju projektu Melody Tales Music.