Od prirodnog sklada do zajedništva
Pesma počinje bistrim potokom i slavujima čiji se glasovi spajaju u skladan hor. Taj prizor nije samo pejzaž: on postaje primer kakav bi odnos među ljudima mogao da bude.
U završnici se govornik obraća Bogu i traži isti takav sklad za svoj narod. Zato je pesma pre svega rodoljubiva, sa prirodom kao slikom sloge i snage pred olujama.
Pročitaj ceo tekst pesmeAleksa Šantić
Gledao sam potok bistri
Kako skladno bruji,
A prate ga razdragani
Sa pjesmom slavuji.
Pa mi srce zadrhtalo
Od tog skladnog hora,
Zadrhtalo, a ja kliknuh
Kroz tišinu gora:
„Čuj me nebo, čuj me Bože,
Na prestolu gori!
Čuj, što srce mlađano ti
Srbinovo zbori:“
„Daj i nama takvog sklada,
Ka’no sklad slavuja,
Pa da s’ onda ne bojimo
Nikakvih oluja!“
Tekst prati verziju korišćenu u muzičkoj obradi. Izvor teksta ↗
Originalno delo je u javnom domenu. Muzička obrada i video pripadaju projektu Melody Tales Music.